Neki su čitatelji ostavili komentare na stranicama, ističući činjenicu da su studije u suprotnosti s onima na prvi pogled. Kao što su naglasili čitatelji, rezultati istraživanja u velikoj su mjeri različiti zbog razlika u njihovim podacima. Ali nitko od čitatelja nije objasnio kako su te studije manje usporedive nego što bi se prvi put pojavile. Ja ne krivim čitatelje za to - morate pažljivo pogledati ove dvije studije kako biste razumjeli što rade prije nego što zaista možete razumjeti njihove zaključke. Stoga ću objasniti ono što mislim da su razlike između dviju studija koje objašnjavaju njihove različite rezultate.
Stope u odnosu na razine
Studija SBA mjeri stope formiranja novih poduzeća. Autori dijele broj tvrtki koje su započele s veličinom radne snage. Nasuprot tome, Kauffmanova zaklada proučava samo mjere koje su započele tvrtke. Ta je razlika važna jer je radna snaga s vremenom rasla. A ako se broj novih tvrtki koje se stvaraju godišnje održava konstantnim, a radna snaga (i stanovništvo) ima tendenciju rasta, tada će udio Amerikanaca koji svake godine započinju posao smanjivati tijekom vremena.
U ranijoj kolumni koju sam napisao na stranici male tvrtke New York Times, istaknuo sam činjenicu da se stope poduzetništva u Sjedinjenim Državama s vremenom smanjuju. Kao što grafikoni u tom članku pokazuju, ako uzmete nekoliko mjera stvaranja nove tvrtke prikazane u studiji Kauffmanove zaklade i podijelite ih po američkoj populaciji, primijetit ćete opadanje stope formiranja novih tvrtki. To znači da s vremenom počinje opadati udio stanovništva.
Čini se da autori studije Kauffmanove zaklade zapravo to znaju, ali su iz nekog razloga odlučili da to ne razjasne u svom radu. Zakopani u bilješci 34 na stranici 17, pišu “ Naravno tijekom ovog vremenskog razdoblja vidjeli smo opadanje stopa U osnovi, istraživanje Kauffmanove zaklade pokazuje da se stopa poduzetništva s vremenom smanjuje, jer je broj novih tvrtki konstantan, a broj stanovnika i radna snaga raste.
Poslodavac protiv ne-poslodavaca
Druga velika razlika između ove dvije studije je ono što mjere. Studija SBA razmatra i poslodavce i neposlodavce, dok je studija Kauffmanove zaklade usmjerena na tvrtke poslodavce. (Ne-poslodavci su tvrtke s prihodima od najmanje 1.000 dolara, ali nemaju zaposlenike osim vlasnika.) Međutim, tvrtke koje nisu poslodavci obično su manje od tvrtki poslodavaca, ali čine tri četvrtine svih tvrtki u gospodarstvu i bliske su do 80 posto svih start-upova.
U drugoj kolumni u New York Timesu istaknuo sam činjenicu da su trendovi u stopi stvaranja poslodavaca i tvrtki koje nisu poslodavci vrlo različite. Stopa formiranja tvrtki koje nisu poslodavci posljednjih godina raste, dok se stopa stvaranja poslodavaca smanjuje. Ovi različiti obrasci upućuju na to da bi vanjski ekonomski uvjeti mogli vrlo različito utjecati na formiranje dviju vrsta poduzeća.
Štoviše, čini se da su ove dvije vrste tvrtki različite vrste poduzeća, a ne različite faze u poslovanju. Malo tvrtki koje nisu poslodavci „odrastaju“ i postaju poslodavci. U radu pod naslovom „Mjerenje dinamike mladih i malih poduzeća: integracija svemira poslodavaca i poslodavaca“, Steven Davis i njegovi kolege otkrili su da samo tri posto poduzeća koja nisu poslodavci prelaze na poslodavce kada se promatraju u razdoblju od tri godine, a ta poduzeća čine samo 28 posto mladih poduzeća poslodavaca. Tako, Davis i njegovi kolege zaključuju: „Primamljivo je misliti o poslovnom svemiru koji nije zaposlenik kao golemi vrtić za poslodavce od kojih mnogi poslodavci evoluiraju u poslodavce, a neki naposljetku prerastu u velike korporacije koje stvaraju tisuće radnih mjesta. Međutim, kao što naši rezultati potvrđuju, većina poslova bez zaposlenika su prilično mali i nikada ne postaju poslodavci.
Druga istraživanja također pokazuju da su poslodavci i tvrtke koje nisu poslodavci vrlo različite. Analize Rick Bodena i Al Nuccija, na primjer, pokazuju da je od 85 do 90 posto svih novih tvrtki koje nisu poslodavci jedini poduzetnici, što je znatno veći postotak od udjela tvrtki poslodavaca. Zapravo, Davis i posada pišu u svom radu: "Doista, pogrešno je misliti na sve zapise u svemiru koji nisu zaposlenici kao" tvrtke "u uobičajenom smislu. Mnoge evidencije zaposlenika koje ne zapošljavaju odražavaju strane poslove, hobije ili povremene konzultantske angažmane koji stvaraju dodatni prihod za kućanstva koja prvenstveno ovise o plaćama.
To dovodi do još jedne važne razlike između poslodavaca i tvrtki koje nisu poslodavci, što je izravno relevantno za usporedbu studija SBA i Kauffmanove zaklade. Veća je vjerojatnost da će ljudi početi raditi kod poslodavaca kako bi ostvarili poslovne prilike, dok je vjerojatnije da će tvrtke koje nisu poslodavci smatrati reakcijom na loše ekonomske alternative. Ispitujući razlike u stopi formiranja poslodavaca i tvrtki koje nisu poslodavci u različitim državama, autori studije SBA su otkrili da su stope osnivanja poslodavaca pozitivno povezane s realnim rastom BDP-a, dok početne stope nezaposlenosti nisu povezane s ekonomskim rast.
Ostale razlike
Postoje i druge razlike između studija koje bi mogle utjecati na njihove nalaze. Kauffmanova studija ne provodi nikakvu statističku analizu kako bi se isključio učinak sila osim ekonomskih uvjeta na aktivnost pokretanja, dok SBA proučava ove druge učinke. Studija SBA razmatra razlike između država u određenom trenutku, dok Kauffmanova studija razmatra razlike u zemlji tijekom vremena.
Ukratko, dvije studije ne govore drugačiju priču o tome što se događa s poduzetništvom kao odgovor na različite gospodarske uvjete koliko objašnjavaju razliku između poslodavaca i tvrtki koje nisu poslodavci te razlike između stopa i razine poduzetništva.
16 Komentari ▼