Komunikacija je čin pružanja informacija. To je dvosmjerni proces u kojem se razmjenjuju misli, ideje, osjećaji i informacije. Da bi postojala komunikacija između dviju stranaka, mora postojati sredstvo ili sredstva kojima će se ona pružiti. Ta sredstva mogu uključivati pisanje, različite izvore medija, verbalna (auditorna) sredstva i neverbalna sredstva.
Kako se odvija komunikacija
Da bi se komunikacija dogodila, potrebno je pet stvari. Prvo se formira poruka ili ideja. Govori se ili piše. Prijenos poruke se zatim šalje razgovorom, pisanjem ili djelovanjem. Poruku zatim druga strana primi (ili čuje), a zatim shvati.
$config[code] not foundTipovi komunikacije i teorije
Prema Albert Mehrabianu, profesoru na UCLA-i, postoje tri vrste komunikacije: riječi, ton glasa i govor tijela. Kroz svoje istraživanje o temama koje komuniciraju jedni s drugima, zaključio je da se 55 posto informacija prikupljenih kada ljudi razgovaraju međusobno osobno određuje jezikom tijela. Trideset osam posto informacija prenesenih u razgovoru je kroz ton glasa, a samo sedam posto riječi koje se govore koriste se za razumijevanje onoga što se govori.
Video dana
Donio sam vam Sapling. Donio sam vam SaplingVerbalna komunikacija
Verbalna komunikacija dolazi u dva oblika: usmeni i pisani. Primjeri verbalne komunikacije uključuju razgovor s osobom osobno ili putem telefona, prezentacije i sudjelovanje na sastancima. Pisana komunikacija koristi simbole koji su rukom pisani ili tiskani elektroničkim uređajem. Simboli se mogu kretati od slova u abecedi do upotrebe prepoznatljivih slika (poput slike bez pušenja). Primjeri pisane komunikacije uključuju pisma, dopise, izvješća, biltene i e-poštu.
Neverbalna komunikacija
Neverbalna komunikacija je kada se poruka šalje bez izgovorenih ili pisanih riječi. Primjeri neverbalne komunikacije uključuju govor tijela, geste, izraze lica, ton glasa i čak kontakt očima. Prema dr. Edwardu G. Wertheimu, neverbalni znakovi u komunikaciji imaju pet uloga: oni ponavljaju i potvrđuju ono što osoba govori ako su iskreni, proturječe riječima osobe kada su nepošteni, mogu biti zamjena za verbalne oblike komunikacije i oni komplimentiraju ili naglašavaju ono što osoba kaže.
Često se kaže da nije važno što osoba kaže. Naprotiv, ono što je važno je kako se to kaže. Na primjer, osoba bi mogla reći prijatelju o tužnom događaju; ali ako se priča govori dok se smiješi, slušatelju će biti teško reći da se druga osoba doista osjeća tužno. Neverbalna komunikacija često daje naznake kako se osoba doista osjeća o nekoj temi.
Govor tijela
Govor tijela jedan je od najvažnijih obilježja komunikacije. Način na koji osoba stoji, koliko su bliski drugoj osobi, smjer u kojem se osoba suočava i upotreba fizičkog kontakta su statička obilježja neverbalne komunikacije. Drugi važni aspekti uključuju one koji su dinamični: geste, vida ili kontakt očima te izrazi lica.
