Dohodovna nejednakost raste u Americi i ima veliki dio klase u brbljanju.
Između 1981. i 2011., udio prihoda (uključujući kapitalne dobitke, ali bez državnih transfera) od najvećeg postotka zarade povećao se s 8,9 na 19,9 posto od ukupnog iznosa, prema podacima koje je dao Emmanuel Saez sa Sveučilišta u Berkeleyu, koji je analizirao statistiku interne porezne službe (IRS) na ovu temu. Budući da je ovaj porast uslijedio nakon pada udjela prihoda od najvišeg postotka s 21,1 posto na 8,9 posto između 1928. i 1981., mnogi su pozvali na intervenciju politike.
$config[code] not foundEkonomist Sveučilišta u Parizu, Thomas Piketty, na primjer, poziva na drastično rješenje - graničnu poreznu stopu od 80 posto kako bi se zaustavila plima u rastućoj nejednakosti dohotka. Ali takva visoka porezna stopa imala bi neželjene nuspojave. Prije poduzimanja tako ozbiljnih mjera, kreatori politike trebaju razumjeti uzrok porasta nejednakosti.
Blogosfera je puna objašnjenja. Promatrači su ukazali na tehnološke promjene, globalizaciju, povećanu vrijednost obrazovanja, pad sindikata, smanjenje poreznih stopa, pad socijalnih programa i deregulaciju, između ostalog.
Iznenađujuće, malo je njih komentiralo ulogu poduzetništva. No, kao što je Daniel Isenberg s Babson Collegea tako upečatljivo primijetio, rast poduzetništva gotovo uvijek igra ulogu u smanjenju zarade čak i zato što su financijski prinosi od poslovanja tvrtke iskrivljeniji od financijskih povrata za rad za nekog drugog. Neuspješni uglavnom gube svoja ulaganja, dok uspješni mogu zaraditi mnogo novca.
Neki od rastućih nejednakosti u dohotku proizlaze iz viših plaća na vrhu platne ljestvice, ali to nije mjesto gdje je stvarni novac ostvaren u posljednjih trideset godina. Iako plaćaju ljudima milijune dolara godišnje za vođenje Fortune 500 tvrtki je puno, to je ništa u usporedbi s milijardama koje ljudi poput Bill Gates i Mark Zuckerberg su iz svojih poduzetničkih napora.
Ova točka me vraća na podatke. Tri desetljeća iz 1981. i 2011. nisu bila samo razdoblje tehnoloških promjena, deregulacije i globalizacije, nego su bila i razdoblje relativnog rasta poduzetničkog dohotka. IRS statistika pokazuje da se udio individualnih prihoda Amerikanaca koji proizlaze iz vođenja vlastitog posla (definiran kao poslovni neto prihod minus poslovni gubitak od Sub poglavlja S korporacija, partnerstva i samostalnih poduzetnika) povećao s 2,6 posto u 1982 na 8,5 posto u 2011.
U vrhu raspodjele dohotka, pomak prema poduzetništvu bio je još izraženiji. Prema podacima koje je dao Emmanuel Saez, udio prihoda od najvećeg postotka koji potječe od vođenja vlastitog biznisa porastao je sa 7,8 posto u 1981. na 28,6 posto u 2011. godini.
Važno je da kreatori politike shvate da su prihodi Amerikanaca postali manje jednaki u posljednjih 30 godina, ali je za njih važnije da znaju zašto.
Dohodovna nejednakost je porasla, djelomično zato što su Amerikanci vjerojatnije da danas zarađuju novac od poduzetništva nego što su bili u ranim 1980-im. Možemo smanjiti dohodovnu nejednakost vraćajući poticaje za stvaranje poduzetničkih prihoda na način na koji su bili tada. Ali je li to ono što stvarno želimo?
Novac za novac putem Shutterstocka
6 Komentari ▼
