Nekoliko je ekonomista tvrdilo da dohodovna nejednakost smanjuje poduzetničku aktivnost. Kada je veliki dio stanovništva u zemlji siromašan, tvrde oni, potencijalni osnivači poduzeća ne mogu dobiti pristup kapitalu koji im je potreban za pokretanje poslovanja. Zbog toga vlasnici tvrtki čine manji dio stanovništva nego u drugim zemljama.
Nedavno su profesori Roxana Gutiérrez Romero i Luciana Méndez Errico s Odjela za primijenjenu ekonomiju na Universidad Autónoma de Barcelona tvrdili da je ovaj učinak dugotrajan. U novom radnom dokumentu, Gutiérrez Romero i Méndez Errico smatraju da zemlje s višim razinama nejednakosti dohotka u ranom 19. stoljeću danas imaju niže razine vlasništva nad poslovanjem.
$config[code] not foundUsporedba povijesnih podataka o dohodovnoj nejednakosti iz 1820. godine s podacima o razinama poduzetništva u 48 zemalja u razdoblju od 2001. do 2008. godine prikupljenih od Global Entrepreneurship Monitor (GEM) - reprezentativno istraživanje poduzetničke aktivnosti populacije odraslih osoba koje se godišnje provodi u brojnim zemljama - autori otkrivaju da jedan postotni porast u omjeru bogatih i siromašnih u 19. stoljeću smanjuje udio populacije angažirane u poduzetničkoj aktivnosti u 21. stoljeću za između jedne i desetine i dvije desetine posto.
Autori objašnjavaju korelaciju na sljedeći način: Zemlje s visokom razinom dohodovne nejednakosti prije dva stoljeća imale su manje ljudi s pristupom kapitalu potrebnom za pokretanje poslovanja. Ta ograničenja likvidnosti značila su da je u tim nacijama manje ljudi započelo poslovanje nego u drugima. Taj je obrazac, zauzvrat, značio da je manje bogatstvo ostavljeno djeci, uhvativši zemlje na putu razvoja stvaranja niskih poslovnih ciljeva.
Iako me zaintrigiraju dokazi autora o statističkoj povezanosti između nejednakosti dohotka iz 19. stoljeća i trenutačne razine poduzetništva u danu, nisam siguran da sam kupio njihovo objašnjenje za to.
Da bi priča autora bila ispravna, zemlje s većom nejednakošću dohotka u 19. stoljeću trebale su tada imati manje poslovnih formacija. Nažalost, radni dokument ne pokazuje negativnu povezanost između nejednakosti dohotka iz 19. stoljeća i stope formiranja poslovanja u 19. stoljeću. Štoviše, podaci koje prikazuju autori čini se nekonzistentnima s takvom korelacijom. Njihov rad pokazuje da su prihodi u Ujedinjenom Kraljevstvu bili mnogo manje jednaki u odnosu na prihode u Sjedinjenim Državama, Nizozemskoj, Švicarskoj, Švedskoj ili Japanu. Međutim, čini se malo vjerojatnim da je u Velikoj Britaniji 1820. godine bilo mnogo manje poduzetnika od tih drugih zemalja.
Što je još važnije, učinak nejednakosti dohotka na poduzetništvo trebao bi biti samopopravljiv. Zemlje s manje jednakim prihodima u 19. stoljeću trebale su tada imati niže stope poduzetništva, tvrde autori, jer "visoke razine nejednakosti sprečavaju ljude da preuzmu poslovanje".
Međutim, poduzetništvo dovodi do više nejednakosti u dohotku, jer su zarade ljudi u poslovanju za sebe obično raznovrsnije od prihoda drugih ljudi. Stoga bi zemlje s većom jednakošću dohotka i poduzetništvom u dvadesetim godinama 20. stoljeća trebale imati manje jednakosti prihoda i poduzetništva u narednim godinama. Kao rezultat toga, nacije s jednakim prihodima u 19. stoljeću trebale bi imati manje, a ne više, poduzetništva danas.
Vjerujem da drugačije objašnjenje bolje odgovara negativnoj korelaciji između razine nejednakosti dohotka iz 19. stoljeća i stope poduzetništva danas. Zemlje s većom jednakošću dohotka 1820. su se više oslanjale na malo poljoprivredno gospodarstvo nego na zemlje s manjom jednakošću prihoda. Prisutnost malih farmi dovela je do razvoja jake kulture male tvrtke u tim zemljama. Zemlje koje su razvile snažnu orijentaciju prema malom poduzetništvu uglavnom su zainteresirale veći dio svog stanovništva za poslovanje. To je, zauzvrat, dovelo do ustrajno viših stopa poduzetništva danas.
Slika nejednakosti putem usluge Shutterstock
2 Komentari ▼
