Jesu li ljudi iz nekih zemalja poduzetniji od onih iz drugih zemalja? To je intrigantno pitanje i ono o čemu su mnogi akademici razmišljali.
To je također važno za javnu politiku. Ako su ljudi iz nekih zemalja poduzetniji od onih s drugih mjesta, onda bismo mogli obnoviti našu bazu osnivača poslovanja potičući imigraciju iz “poduzetničkih zemalja”.
$config[code] not foundTeško je izmjeriti jesu li ljudi s određenih mjesta posebno poduzetnički. Ne možete samo tvrditi da su oni koji žive u zemljama s višim stopama poduzetništva poduzetniji jer razlike u stopama stvaranja poduzeća možda nemaju nikakve veze s ljudima, već samo odražavaju političko i gospodarsko okruženje u kojem žive.
Primjerice, dostupnost kapitala, stupanj gospodarskog razvoja i sastav industrije mogli bi ukazati na visoke stope poduzetništva u nekim zemljama, a ne na druge. Ako je to slučaj, onda nećemo moći obnoviti svoj poduzetnički talent potičući imigraciju s poduzetničkih mjesta. Kada ljudi iz zemalja s visokim stopama poduzetništva dođu u SAD, vjerojatnije je da neće pokrenuti tvrtke nego osobe iz zemalja s niskim stopama stvaranja poduzeća.
Jedan od načina za mjerenje “poduzetnosti” ljudi s određenih mjesta jest sagledati povezanost između stope samozapošljavanja u zemlji i stope po kojoj njeni useljenici u SAD rade za sebe. Ako ih nešto o ljudima iz određenih zemalja učini poduzetnijim, onda bi njihove više stope poduzetništva trebale ustrajati kada pređu u drugi ekonomski i politički kontekst. Međutim, ako ne postoji nikakva povezanost između stope samozapošljavanja u zemlji i stope po kojoj njeni useljenici u SAD rade za sebe, onda kultura ili stavovi ljudi vjerojatno neće biti odgovorni za njihovu visoku stopu poduzetništva,
Kako bi vidjeli koliko su stope poduzetništva u useljeničkim odnosima u korelaciji s stopama poduzetništva u njihovim matičnim zemljama, promatrao sam 63 zemlje za koje popis stanovništva u SAD-u prikuplja podatke o stopama samozapošljavanja imigranata, a Međunarodna organizacija rada prikuplja informacije o postotku radne snage radi na vlastiti račun.
Korelacija između ova dva skupa brojeva bila je 0,02. To jest, u biti nije postojao odnos između stope samozapošljavanja imigranata u SAD i stope poduzetništva u domovini imigranata.
Također sam razmotrio povezanost između broja popisa stanovništva u SAD-u i stopa samozapošljavanja o kojima je izvijestila Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) za 29 zemalja na kojima ima podatke. Korelacija između dviju stopa bila je samo 0,18.
Ukratko, malo je dokaza da su stanovnici nekih naroda poduzetniji od onih iz drugih zemalja. Barem kada se mjeri njihovom tendencijom da postanu poduzetnici na više od jednog mjesta.
Ako stopa po kojoj imigranti u SAD počnu poslovati nije samo jednostavna funkcija načina na koji su stanovnici jedne zemlje poduzetnici, što onda objašnjava tako različite stope samozapošljavanja među imigrantskim grupama?
Možda ljudi iz različitih zemalja doživljavaju vrlo različita tržišta rada kada dođu u Sjedinjene Države. Ljudi iz nekih zemalja vjerojatno su više nego oni iz drugih zemalja kako bi postali samozaposleni jer im je teže naći posao.
Alternativno, neke imigrantske skupine mogu imati visoku stopu samozapošljavanja u SAD-u, ali ne i kod kuće, jer imaju tendenciju da rade u industrijama u kojima je samozapošljavanje uobičajeno u SAD-u, ali ne iu njihovim matičnim zemljama. Taksi vozači, na primjer, možda neće biti samozaposleni u drugim zemljama u mjeri u kojoj su u SAD-u.
Iako nam podaci ne govore zašto imigranti iz nekih zemalja imaju visoku stopu samozapošljavanja u SAD-u, ali ne iu svojim matičnim zemljama, kažu nam da obnavljanje zaliha poduzetničkog talenta ne može biti učinjeno jednostavnim favoriziranjem useljavanje ljudi iz mjesta s visokim stupnjem poduzetništva.
5 Komentari ▼
