Studij povijesti povijesti

Sadržaj:

Anonim

Proučavanje povijesti rada seže barem do srednjeg vijeka, budući da je to proširenje starijeg sustava naukovanja koji je pomogao u obrazovanju u trgovini za mnoge mlade ljude u dalekoj prošlosti. Moderni sustav studija rada seže u 1964. godinu kada je uključen u Zakon o ekonomskim mogućnostima koji je kongres usvojio kao dio programa "Velikog društva" predsjednika Johnsona.

$config[code] not found

Zakon o ekonomskim mogućnostima

Odjeljak radne studije Zakona o ekonomskim mogućnostima precizirao je da će se položaji za studij rada osigurati posebno za pomoć onima s nižim primanjima u ostvarivanju visokog obrazovanja. Zakon je zahtijevao da se rad na neki način odnosi na obrazovanje koje student nastavlja, kao i da se rad na studiju rada ne koristi za istiskivanje bilo kojeg posla koji su već obavljali plaćeni radnici.

Zakon o visokom obrazovanju

Samo godinu dana nakon donošenja Zakona o ekonomskim mogućnostima, kongres je proširio i izmijenio federalni studij rada prebacujući ga s Odjela rada na Odjel za zdravstvo, obrazovanje i socijalnu skrb. Ova revizija dodatno je naglasila činjenicu da se studij o radu treba pružati uglavnom za one s nižim primanjima koji se školuju. Nacrtom je izričito navedeno da se prednost mora dati onima s nižim primanjima.

Video dana

Donio sam vam Sapling. Donio sam vam Sapling

Revizija Zakona o visokom obrazovanju

Kongres se ponovno vratio da revidira studijski program rada 1972. godine. Kao dio ove revizije, mnogo je veći naglasak stavljen na rad u zajednici. Školama je sada naloženo da pokušaju pronaći potrebne usluge u svojoj zajednici koje bi mogle pružiti korištenjem rada na studiju o radu. Povjerenik za visoko obrazovanje bio je ovlašten sklopiti sporazume s javnim i nejavnim ustanovama kako bi zaposlio studente u potrebnim službama zajednice.

Izmjene i dopune visokog obrazovanja

Godine 1992. kongres je usvojio daljnje izmjene i dopune Zakona o visokom obrazovanju iz 1965. godine. Ove izmjene i dopune zahtijevale su da koledži potroše najmanje 5 posto svojih sredstava za rad na programe rada u zajednici koji bi koristili većem društvu. Definicija rada u zajednici proširena je u amandmanima kako bi se naglasile usluge koje bi koristile onima koji su bili u skupini s nižim primanjima, kao i onima koji su se bavili invaliditetom.